Turske poslovice iz Bosne i Hercegovine

Sažetak

U radu ‘Turske poslovice iz Bosne i Hercegovine’, autor donosi 214 poslovica. Te poslovice su skupljene iz tekstova koje je Josip Dragomanović dodao svojim prijevodima Osmanske gramatike Kavâid-i Osmâniye (Sarajevo 1873?) i dva latinična rukopisa koji su pohranjeni u manastiru Svetog Duha u Fojnici (Bosna i Hercegovina). Prvi rukopis (ustvari kodeks) nosi broj 8 u manastirskoj biblioteci, dok drugi, pod naslovom Slovnica, tj. Gramatika, ima novi inventarni broj 19572. Autor ovog rada u svoj popis ne uključuje deset poslovica zabilježenih u Ljetopisu sveštenika Nikole Lašvanina (18. st.), nego ih posebno pominje i komentira. Autor je uspio pratiti većinu ovih poslovica (često u novijoj lingvističkoj formi i stilu) kroz suvremene turske zbirke poslovica i izraza koje su mu bile dostupne. Međutim, za više od četvrtine tih poslovica i izraza nije nađena potvrda na suvremenom jeziku. Po tome je ova zbirka zanimljiva, posebno što sadrži poslovice koje do sada nisu zabilježene. Osim što je zanimljiv sa aspekta turkologije, ovaj materijal može biti vrijedan i za kulturno-historijski istraživački rad.