Fortifikacijski kompleks Banje Luke u XVI stoljeću

Sažetak

Grad Banja Luka nastao je na južnom i najužem dijelu banjalučkekotline koja je dolinom Vrbasa otvorena prema Posavini i centralnoj Bosni. U literaturi se vrlo često susreću različita mišljenja u vezi s lociranjem srednjovjekovnog grada Banje Luke i Vrbaskog grada, koji je jedno vrijeme bio sjedište Vrbaske župe, zatim podijeljeni stavovi o tome da li se radilo o jednom ili dva grada, pa čak i tvrdnje da se Banja Luka razvila od Vrbaskog grada. S obzirom na to da se fortifikacijski kompleks Banje Luke u osmanlijskom periodu nadovezuje na onaj srednjovjekovni, rad se ukratko osvrnuo i na spomenuto pitanje. Izveden je zaključak da je na području današnje Banje Luke, kako u rimsko doba tako i u srednjem vijeku, u kontinuitetu postojala tvrđava što svjedoči da se grad Banja Luka, još od rimskog doba pa kroz srednji vijek, uvijek nalazio na strateški značajnom mjestu.

U periodu pod osmanlijskom vladavinom dobija još jednu tvrđavu, očuvanu do danas. Za razliku od stare srednjovjekovne tvrđave Banje Luke, tvrđava koju je najvjerovatnije podigao Ferhad-paša Sokolović, današnji Kastel, nazvana je novom tvrđavom (kal'a-i cedîd).

Prema vojnoj organizaciji Osmanskog carstva, u utvrđene gradove su smještane dvije vrste posada: timarske posade u unutrašnjosti sandžaka, koje su za službu dobijale timare, i plaćene posade ulufedžija, smještene u tvrđave graničnih područja Carstva, finansirane iz državnih prihoda. Članovi gradske posade nazivani su mustahfizi. U radu su prezentovani podaci o sastavu i porijeklu posade, promjeni načina finansiranja posadnika, o visini primanja članova posade banjalučke tvrđave, a kasnije i obje tvrđave, i to na osnovu podataka koji su sadržani u primarnim historijskim izvorima.