Vojne prilike u splitsko-zadarskom zaleđu u 16. stoljeću

osmanski serhat 1530-1573

Sažetak

Cilj ovoga rada jeste ponuditi nova saznanja o vojnim prilikama u splitsko-zadarskom zaleđu u prvim decenijama osmanske vladavine. Na osnovu njih možemo ustvrditi da je osmanski granični pojas – serhat na tim prostorima u značajnoj mjeri uspostavljen do tridesetih godina 16. stoljeća, da se u narednih pola stoljeća postepeno oblikovao, uz neznatne korekcije nakon 1539. i 1573. godine. Ranije dostupni izvori nisu odslikavali stvarno stanje na granici te su u ovisnosti od toga i definirana kretanja u najisturnijem graničnom pojasu. No, i pored izvjesnih manjkavosti, u raspoloživim historijskim izvorima moguće je doći do određenih spoznaja koje doprinose boljem sagledavanju prilika u 16. stoljeću. Lanac utvrda osmanskog serhata 1573-74. godine sasvim pouzdano čine: Nečven, Sinj, Vrh Rika (Vrlika), Drniš, Knin, Zvonigrad i Boričevac sa timarskim posadama, te Udbina, Velin, Bilaj Bunić, Ostrovica, Bilaj Barlet, Vrčevo, Zemunik, Polešnik, Obrovac, Nadin, Karin, Vrana, Rakitnica, Kašić, Daslina, Drniš, Klis, Lončarić i Kamengrad sa posadama dnevničara.

Kao i u drugim pograničnim krajevima, osnovu odbrambenog sistema na tom području činile su različite vojne strukture, među kojima poseban značaj imaju posadnici dnevničari, a znatno manje timarske posade. Drugi vojni redovi, posebno spahije kao važna komponenta osmanskog vojnog sistema, imaju tek simboličan udio u vojnim strukturama tokom 16. stoljeća u splitsko-zadarskom zaleđu. Pored ovih, povremeno je moguće sresti i neke pomoćne redove, kao što su martolosi, koji se javljaju sporadično. Drugi pomoćni vojni redovi koje u Bosni srećemo često, kao npr. vojnuci i akindžije, na tom području u navedenom vremenskom razdoblju nisu prisutni.