Interpretacija dviju kasida Mehmeda Rešida na perzijskom jeziku
Ključne riječi:
bošnjački autor, divanska poezija, perzijski jezik, stilistički konektori, interpretacijaSažetak
Lingvostilistička analiza i interpretacija dviju Rešidovih panegiričkih kasida na perzijskom jeziku imaju, prije svega, cilj da predstave književno stvaralaštvo ovog relativno malo poznatog pjesnika iz 17. st., čiji književni rad još uvijek nije valorizovan i književnohistorijski situiran u okviru naše kulturne baštine na orijentalnim jezicima.
Rešidove kaside se vrlo jednostavne, sa izraženom eufonijom i vrlo ugodnom ritmo-melodijskom linijom stihova, bez izražajnije kompleksnosti na semantičkom planu kakvu često reflektira divanska poezija. Vrijednost ovih kasida je u percepciji njihovog skladnog ritma, a ne u njihovom sadržaju.
Prema poimanju orijentalnoislamske filozofije i kulture, i kasida madha (ode hvale) i kasida fahra (ode sebi u ekspanziji) su ispunjene permanentnom ekstravertnošću prema božanskoj ljepoti vanjskog svijeta; pjesnik i hvalom i samohvalom, zasićenih hiperbolom i gradacijom, gleda na svoje osobne odlike i odlike drugih (bilo moralne, bilo intelektualne) kao na dio božanske ljepote, emanacije Boga.
Preuzimanja
