Osobitosti osmanskog jezika Mula Mustafe Bašeskije
Arapske i perzijske imenske sintagme
Ključne riječi:
osmanski jezik u Bosni, 18. stoljeće, arapske imenske sintagme, perzijski izafetSažetak
U radu se analiziraju primjeri arapskih i perzijskih imensk_h sintagmi kao leksičko-sintaktičkih elemenata osmanskog jezika. Primjeri su prikupljeni iz medžmue Mula Mustafe Bašeskije (18. stoljeće) koja je kao jezična građa zanimljiva zbog mnoštva autorskih zapisa. Budući da je Mula Mustafa živio u Sarajevu, njegov osmanski odražava jezik koji se koristio u toj sredini.
Mnogobrojnost perzijskih izafetskih konstrukcija, od kojih su neke plod piščeva sklapanja (osobito one u nominativnim rečenicama), kao i obilje arapske leksike izdižu jezik Mula Mustafe Bašeskije iznad svakodnevnoga govornog. Tome doprinosi i pokoja arapska sintagma, iako se ove potonje razmjerno rijetko susreću u tekstu medžmue.
S druge strane, većina arapskih sintagmi ima sinonim u turskoj konstrukciji upotrijebljenoj na nekome drugom mjestu u analiziranome tekstu. Za perzijske se sintagme takva pojava uočava kod naziva za pojmove koji imaju lokalni (u slučaju analiziranoga teksta bosanski) karakter.
Preuzimanja
