Neke formalne i stilske osobenosti jednog gazela Ahmeda Rušdija Mostarca na perzijskom jeziku

Sažetak

Ahmed Rušdi Mostarac jedan je od bošnjačkih autora koji su pisali na orijentalnim jezicima. Sačuvan je njegov divan poezije na turskom, a pisao je i na perzijskom jeziku. U ovom radu predstavljen je jedan široj javnosti dosad nepoznat Rušdijev gazel na perzijskom jeziku, a analizirane su neke njegove formalne i stilske osobenosti. Odgovarajućim izborom na leksičkom planu autor ostvaruje značenjsku i smisaonu polivalentnost pjesme, ostavljajući prostora za njezinu raznovrsnu recepciju i tumačenje. Na formalnom planu gazel karakteriše nekonzistentna upotreba radīfa, versifikacionog elementa imanentnoj perzijskoj poeziji od njezinog najranijeg doba. Bez mogućnosti definitivne potvrde tog stava – sve dok ne bi bio provjeren na obimnijem poetskom korpusu – može se pretpostaviti da takav postupak odražava autorovu težnju ka kritičkom preispitivanju formalnih poetskih kanona. Posebnu vrijednost pjesmi priskrbljuje autorovo zamašno umijeće u gradnji različitih stilskih figura (metafore, poređenja, kumulacije, retoričkog obrata i antiteze), koje istančano nijansira i znalački koristi.