O onomasiološko-mističkoj konceptualizaciji poezije Bošnjaka na orijentalnim jezicima

Sažetak

U ovom radu se nastoji skrenuti pažnja na fenomen onomasiološkomističke konceptualizacije poezije Bošnjaka na orijentalnim jezicima na primjeru ljubavnoga simboličko-mističkog epa Ljepota i Srce (Hüsn ü Dil) Ahmeda Valija Novopazarca i poeme Muradname Derviš-paše Bajezidagića. Također se skreće pažnja na to da je proces mističke resemantizacije poezije na orijentalnim jezicima završen već u vrijeme klasične poezije na perzijskom jeziku, te da je spomenuti koncept prenijet u Osmansko Carstvo i bio prisutan u brojnim poetskim djelima Bošnjaka u 16. stoljeću. Usporedba mističkih paslika u narativnoj poeziji Valija Novopazarca i Derviš-paše Bajezidagića ukazuje na brojne sistemske sličnosti u njihovim djelima. Citati iz djela Ahmeda Valija Novopazarca ukazuju na to da je i sam pjesnik bio svjestan koncepta na osnovu kojeg semantički kodira svoj poetski izraz.