Recepcija, teorijsko definiranje i model analize narativa u starijoj bošnjačkoj književnosti na orijentalnim jezicima

Sažetak

Problem određivanja književnoteorijskog okvira za recepciju narativa u starijoj bošnjačkoj književnosti vrlo je složen. Metodološke i teorijske osnove za žanrovsku klasifikaciju narativa u starijoj bošnjačkoj pripovjednoj književnosti promatraju se i na planu sadržaja i na planu izraza. Rad skreće pažnju na činjenicu da je za stilska periodizaciju starije pripovjedne bošnjačke književ­nosti na orijentalnim jezicima potrebno promatrati književne fenomene i sa aspekta unutarnjeg razvoja samog žanra, kao i stilskih tendencija u određenom periodu, s jedne strane, kao i sa aspekta općeg historijskog konteksta koji utječe na razvoj kulturnog života općenito, uključujući i razvoj književnosti, s druge strane. Jedan od vrlo važnih zaključaka koji se pritom nameće jeste da je najcjelovitija stilska periodizacija i žanrovska klasifikacija ona koja ne razdvaja sadržaj i formu u donošenju zaključaka, već pravi sintezu činjenica koje se dobijaju iz analize i sadržaja i forme djela, kao i književnog svijeta samog autora određenog djela. Semiotički kulturološko-civilizacijski obrasci i imagološka podloga narativa u starijoj bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj literarnoj tradiciji fenomen je koji, na primjerima analize pojednih djela, može bitno utjecati na različite kulturološke resemantizacije istih motiva pod utjecajem različitih literarnih izvora ili dati određeno specifično značenje i/ili kôd, kako razumjeti semantički teško prohodne tekstove intrakulturalne naravi registarsko‑poetički obilježenom literaturom.