Koncept dobročinstva i poreska oslobođenja u Osmanskom carstvu

Lokalne specifičnosti oporezivanja u Sarajevskom kadiluku prema in‘amat-defterima bosanskih namjesnika

Sažetak

Osmansko poimanje značaja dobročinstva u upravljanju državom nastavak je shvatanja koja su o ovom pitanju postojala na muslimanskom Bliskom Istoku u srednjem vijeku. Sultani su poreska oslobođenja koja su dodjeljivali smatrali izrazom svoje vladarske milosti, blagonaklonosti i dobročinstva, slično kao i brojne odluke koje su o različitim pitanjima donosili. Pored ovoga, u Osmanskom carstvu su i različita upravna lica pronalazila načine da javno manifestiraju dobročinstvo. Bosanski namjesnici su u 18. i prvoj polovini 19. stoljeća pod nazivom “inʻam” (dobročiniteljski poklon) dodjeljivali dugotrajna prava na sniženje (tj. djelomično oslobođenje) jedinstvene poreske sume koja je pojedinom poreskom obvezniku u reparticionom sistemu oporezivanja bila, kao njegov poreski dio, dodjeljivana na ime imdadi-hazarije i ostalih prireza i pristojbi koji su zajedno s njom bile ubirane dva puta godišnje. Navedeni poreski pokloni bili su registrirani u in’amat-defterima, zajedno s namjesnikovim poklonima u vidu dugoročnih novčanih subvencija, isplaćivanih u gotovini, prilikom ubiranja svake rate poreza imdadi-hazarija. Namjesnikovi poreski pokloni mogli su preći na nasljednike, a uživalac ih se, uz novčanu naknadu, mogao odreći te ih ustupiti zainteresiranim licima. Navedena praksa u ovom radu obrađena je na osnovu inʻamat-deftera koji se odnose na nahije Sarajevskog kadiluka, kao i na osnovu ostale s njima povezane arhivske građe na osmanskom jeziku. Ova tema do sada nije bila obrađena u historiografiji.