Neke karakteristike prihvatanja islama u Bosanskom sandžaku početkom 16. stoljeća

Sažetak

Prihvatanje islama predstavlja pojavu koja Bosnu izdvaja u odnosu na druga područja Balkana pod osmanskom vlašću. U tom pogledu se može porediti jedino s Albanijom. I pored velikog broja studija koje se bave ovom pojavom, ostala su još brojna pitanja koja je nužno aktuelizirati. Ovaj rad predstavlja pokušaj da se ukaže na neke specifične pojave u jednoj fazi tog procesa. Rad je nastao na temelju osmanskih izvora početkom 16. stoljeća na osnovu kojih se pokušava pratiti dostignuti stepen prihvatanja islama. Promatranje uključuje cjelokupni Bosanski sandžak, od Mitrovice (Kosovo) na jugoistoku do Udbine (Hrvatska) na sjeverozapadu. Osnovna pitanja koja se pri tome nameću jesu, sličnosti i/ili razlike u pojedinim regijama sandžaka, specifičnosti unutar tih regija te refleksije prihvatanja islama u urbanim i ruralnim sredinama. Da bi se dobio odgovor na ta pitanja, sandžak je podijeljen u pet oblasti. Uvjetno smo ih nazvali: Novopazarska, Istočna Bosna, Srednja Bosna, Zapadna Bosna i Srednjodalmatinsko zaleđe. Osmanska uprava prepoznavala ih je kao Vilajet Jeleč, Zemlju Pavlovića, Kraljevu Zemlju, Vilajet Hrvat. Ta podjela ima svoje historijsko uporište i opravdanje, uz povremena ali neznatna odstupanja nastala pod utjecajem izvora, kasnijih administrativnih podjela ili nekih geografskih faktora. Ona su, kao što je istaknuto, neznatna i ne mijenjaju ukupan rezultat. Analiza i kompariranja vršena su u regionalnim i lokalnim okvirima. One su dale rezultat koji bi se mogao rezimirati u nekoliko postavki. U ovoj fazi osmanske vladavine, stepen prihvatanja islama u novopazarskom području izrazito je nizak, posebno u ruralnim sredinama (2%). One nisu zahvaćene niti po širini niti po dubini. Prisutnost islama u tom području podiže gradsko stanovništvo, za koje nije moguće ustanoviti u kojem procentu predstavlja lokalni element. Te karakteristike pokazuje cjelokupna zona do rijeke Drine. Zanimljivo je da do kraja 16. stoljeća trend nije bitnije mijenjan i nije doživio izrazitiji porast. Ulazak u srednjovjekovnu oblast Pavlovića nagovještava ne samo znatno jači intenzitet prihvatanja islama, posebno znatno bržu dinamiku tog procesa u ruralnim sredinama u odnosu na gradove. Iako je dolina Bosne prostor najizraženijeg prihvatanja islama, djelomično izbalansirane dinamike u gradskim i ruralnim sredinama, ipak se pokazuje da neki, posebno rudarski gradovi u kojima djeluje katolička crkva, zaostaju u pogledu prihvatanja islama u odnosu na ruralne sredine. Zamah tog procesa zapadnije od nahije Uskopje, dakle doline Vrbasa, znatno opada. No on će kasnije, do kraja 16. stoljeća, i u ovom području napredovati više nego na jugoistoku sandžaka. Zanimljivo je, međutim, da su ruralna dalmatinska područja za veoma kratko vrijeme dostigla stepen koji su imali jugoistočni krajevi za više od jednog stoljeća osmanske uprave. Pokazuje se da je utjecaj crkava, bilo pravoslavne bilo katoličke, bio važan činilac koji je utjecao na slabiji intenzitet prihvatanja islama. Potvrđuje to slučaj ruralnih naselja jugoistoka sandžaka, ali i pojedini slučajevi u zonama izrazitijeg prihvatanja islama. Istovjetne rezultate imamo i u naseljima gdje je dokumentirano postojanje katoličkih crkvenih objekata, Kreševu, Fojnici, Olovu ili Sutjesci.