Kur’ān – epistemološka paradigma islama

Sažetak

Kao što je islam stoljećima bio neodvojivi dio religijskog, nacionalnog, kul­turnog i civilizacijskog identiteta mnogih naroda na Balkanu, jednako tako je Kur’ān bio epistemološka paradigma i vrelo nadahnuća mnogima u različitim poljima njihove profesionalne posvećenosti, osobito Bošnjacima i drugim domorodnim skupinama evropskih muslimana. Kur’an je izvor svekolikih spoznaja u islamu (al-An’ām, 38). On simbolizira živi duh Božijeg Sveznanja. Nestvorena je Riječ Božija koja simbolizira sveobuhvatno predkozmičko Pero (kun!) kojim Bog egzistencijalno (kalima al-kawn) i sapijencijalno (kalima al-wahy) u isti mah ispisuje ‘stranice Prirode’ (Qur’ān al-āfāq), stranice svete Povijesti (Qur’ān al-anfās) i ‘stranice’ ljudske duše i srca (Kitāb marqūm). Njen sadržaj je namijenjen čovjeku kao krunskom Božijem stvorenju, kao sukusu Bitka (mukhtasar al-Wujud) i kao sveobuhvatnom egzistentu (al-kawn al-jāmi’), koji jedino umije čitati otkriveni tekst Knjige pod čiju priliku je Bog sukusirao puninu vlastite mudrosti, otkrio Sebe pod vidom te Knjige kao simbolom i znakom Njegova najsavršenijeg i najpunoljetnijeg svetopovijesnog samo/izražaja. Na tragu sadržaja te Knjige čovjekov život postao je ‘knjiga za Boga’ kroz koju se realizira kur’anska metahistorija ovaploćena beskonačnim brojem pojedinačnih ljudskih sudbina. Kur’anski sadržaj Bog je zaodjenuo u doslovni jezički izraz (‘ibāra) savršena arapskog jezika, kako bi čovjek/čitač/tumač mushafskog Teksta od doslovnog izraza – ‘ibāra načinio ta‘bīr – ‘hermeneutički most’ koji ga prevodi na drugu ‘obalu’  svetojezičkog mushafskog ‘vodotoka’. U ‘hidrovskoj korablji ta’wīla’ tumač kao čovjek-putnik (sālik, homo viator) ‘splavari’ tim ‘vodotokom’, dohvaća srce svake stvari i na lice svakog spoznajnog kapaciteta u sebi navlači ‘osmijeh besmrtnosti’.