Saraybosna'da İsa Bey Zaviyesi Hakkında Bazı Belgeler (III)

Sažetak

Zavija Isa–bega Ishakovića u Sarajevu često je u historiografiji i kolektivnom sjećanju poistovjećivana s mevlevijskim redom, iako za to nema dokaza u vakufnami ili ranim dokumentima. Međutim, povezanost zavije s mevle­vijskim redom pojavljuje se tek u posljednjoj četvrtini 18. stoljeća, kada je Osman–dede proglašen šejhom mevlevijske tekije Hadži Mahmuda, smještene u neposrednoj blizini Isa–begove zavije. Osman–dede je tada izjednačio obje institucije, predstavljajući se kao šejh Isa–begove zavije i preuzimajući upravu vakufa, što je uzrokovalo dugotrajan sudski spor s dotadašnjim mutevelijom, potomkom Isa–bega. Sudski dokumenti utvrdili su da Isa–begova zavija nije pripadala mevlevijskom redu te da je Osman–dede izgubio upravu vakufa. O ovoj temi u arhivima postoji niz dokumenata, a neke od njih smo objavili u dva prethodna rada. Lutfullah–efendija, koji je naslijedio Osman–dedea kao šejh mevlevijske tekije, nastavio je tvrdnje svoga oca u vezi s Gazi Isa–begovom zavijom. Tako je nastao novi spor oko upravljanja vakufom između sinova prethodnih parničara. U ovom radu usredotočuje se na dokumente ovog spora iz sidžila Sarajevskog šerijatskog suda koji se čuvaju među dokumentima Gazi Husrev–begove biblioteke u Sarajevu. Ovi dokumenti ukazuju na to da Lutfullah–efendija nije mogao postići bolji rezultat od svog oca i da nije mogao preuzeti upravu vakufa Isa–begove zavije. Oni također ističu da su Isa–begova zavija i mevlevijska tekija u Sarajevu bile dvije različite institucije i da nije Gazi Isa–begova zavija bila mevlevijska, već Hadži Mahmudova tekija.