Rodbinski nazivi u arapskom jeziku s kontrastivnim osvrtom na hrvatski jezik

Sažetak

Cilj je ovoga rada prikazati rodbinske nazive u suvremenom standardnom arap­skom jeziku s kontrastivnim osvrtom na hrvatski jezik te analizirati poznavanje terminologije srodstva i njezinu upotrebu u dvama urbanim središtima, Dama­sku i Zagrebu. Arapski ima vrlo diferencirane rodbinske nazive i bogat inventar takva leksika koji je živ i produktivan i u suvremenom jeziku, a usko je vezan uz arapski patrijarhalni društveni, kulturni i religijski kontekst. Rodbinski odnosi određuju brojne domene svakodnevnog života, a obitelj, ne samo jezgrena, nego i proširena, zadržala je visoko mjesto na ljestvici društvenih vrijednosti. Taj dio leksika i u hrvatskome je vrlo bogat, ali su izvornim govornicima mnogi nazivi za rodbinske odnose ili nepoznati ili ih ne koriste, što je posebno izraženo u urbanim središtima. Analiza terminologije srodstva u ovom radu temelji se na pripadnosti spolu (muško/žensko), vrsti srodstva (krvno/nekrvno), generacijskim razlikama (uzlazni/silazni naraštaj), te očevoj/ majčinoj rodbini. Usporedbom rodbinskih naziva u dvama genetski i tipološki različitim jezicima utvrđeno je da spol osobe od koje se polazi u određivanju odnosa (ego) za arap­ski jezik nije relevantan, dok u hrvatskome često igra ključnu ulogu pri odabiru adekvatnog termina. Također, u hrvatskome se podatci iz leksikografskih izvora u značajnoj mjeri ne preklapaju s podatcima prikupljenim anketnim upitnicima, dok u arapskome to nije slučaj. U oba razmatrana jezika rodbinski nazivi koriste se i izvan krugova srodnika u obraćanju i oslovljavanju.