Einige kulturgeschichtliche besonderheiten der Nahiye Tešanj im XVI jh.

Abstract

Rad se odnosi na poznatu nahiju Tešanj u sjevernom dijelu bosanskog sandžaka. Autor prvo govori o teritorijalno-administrativnoj podjeli tog sandžaka, kao i o kršćanskoj crkveno-administrativnoj podjeli tog područja. Prema mišljenju autora, do danas nerazjašnjen naziv: Čifluk Kuzmadanje, kojeg sretamo u najranijim turskim izvorima, krije u sebi istoriju čitavog tešanjskog područja. Objašnjava da naziv Kuzmadanje sadrži imena dvojice kršćanskih svetaca: sv. Kuzmana i sv. Damjana, dvojice liječnika (vrača) iz ranog kršćanskog perioda. Budući se zna da su u Bosni u 12. i 13. stoljeću spomenutim svecima posvećivane crkve u mjestima koja su imala ljekoviti značaj (ljekoviti izvori, banje) autor zaključuje da je Kuzmadanje najsta-rije ime današnje Banje Vrućice kod Teslića, koja liječi nervne i srčane bolesti. Oslanjajući se na podatke u tahrir-defterima iz XVI st. o pojedinim naseljima Gazi Husrev-begova vakufa u tešanjskoj nahiji, u koju je spadao i lokalitet Kuzmadanje, kao i na jedan izvještaj na latinskom poslat s tog područja u Rim iz 1637. godine, te imajući u vidu da su u blizini Vrućice pronađeni ostaci neke stare crkve, autor je dovoljno razjasnio navedeni naziv.