Rekonstrukcija nastajanja jednog transkribiranog teksta na temelju njegova sadržaja i jezičnih obilježja

Marta Andrić

Sažetak

Rukopisna ostavština na turskom jeziku svećenika Gjure Adama Büttner (1714.-1779.) nastala je u Zemunu u 18. stoljeću, a čuva se u Središnjoj nadbiskupskoj i fakultetskoj knjižnici u Đakovu. Sastoji se od Njemačko-turskog rječnika, te popratne građe koja se sastoji od tri listića i četiri sveščića katekizamskog i filološkog sadržaja. Ovaj je rad posvećen tim dodatnim izvorima preko kojih se donekle mogu rekonstruirati način i izvori prema kojima je Büttner učio turski te proces nastajanja rječnika koji je najveći dio ove ostavštine. Analizom je ustanovljeno da je Büttner poznavao gramatike i rječnike turskog jezika Holdermanna, Meninskog i Molina. Usporedba jezika popratne građe s jezikom rječnika pokazuje da među njima postoji direktna povezanost. Nadalje, tekstovi u sveščićima dijelom se mogu vrednovati kao pripremni rad za rječnik, što dalje znači da se na Büttnerov rječnik može smatrati autorskim djelom. Obilježja zapadnorumelijskog turskog koja su, iako malobrojna, prisutna u Büttnerovu jeziku vjerojatno potječu iz literature koju je Büttner koristio, dok se bliskost njegova jezika s jezikom koji se približno u njegovo vrijeme govorio na području Istanbula zasad može objasniti samo mogućim kontaktom sa živim jezikom.

---------------------------------------------- 

A reconstruction of a creation of a transcribed text on a basis of its content and linguistic features

A manuscript legacy in Turkish by a priest Gjuro Adam Büttner (1714-1779) was created in Zemun in 18th century and it is kept in the Central Archiepiscopal and Faculty Library in Đakovo. It consists of a German-Turkish dictionary and the accompanying material of three leaflets and four fascicules with catechism and philological content. This paper is dedicated to these additional sources through which we can – up to a certain point – reconstruct ways and sources from which Büttner learnt Turkish. In that way the process of dictionary compilation can be reconstructed as well – and the dictionary is the greatest part of the legacy. Through analysis, it was established that Büttner knew grammars and dictionaries of Turkish language by Holdermann, Meninski and Molino. The comparison of the language of the accompanying material shows that there is a direct connection between them. Also, the texts in the fascicules could partly be considered as a preparatory work for dictionary, which further means that Büttner’s dictionary could be considered author’s work. The features of the Western Rumeli Turkish that are present in Büttner’s language, although sparsely, probably stem from literature used, while the closeness of his language to the language that was used in Istanbul approximately in his time, could be explained for now only by a possible living language contact.

Ključne riječi

leksikologija; latinični tekstovi na turskom jeziku; Gjuro Adam Büttner; lexicology; Latin texts in Turkish

Full Text:

PDF

Refbacks

  • There are currently no refbacks.