Pjesničke medžmue kao izvori za proučavanje književnoga ukusa jednog vremena: Ahmed Talib Bošnjak u sarajevskim rukopisnim zbirkama

Madžida Mašić

Sažetak

Pisanje medžmua kao bilježnica raznovrsnog sadržaja širom geografskog pojasa na kojem se rasprostiralo Osmansko carstvo postalo je trend u 16. stoljeću. Svaka medžmua, ovisno o ukusu i preferencijama svoga priređivača, predstavlja jedinstveno, unikatno djelo. To je, između ostalih, jedan od važnijih razloga zašto posmatrati medžmue kao važne izvore za proučavanje različitih aspekata intelektualnog stvaralaštva žitelja Osmanskoga carstva. Pjesničke medžmue predstavljaju važne izvore za proučavanje književnoga ukusa određenoga doba, te bismo njihovim detaljnijim proučavanjem mogli doći do interesantnih podataka. Neke vrste pjesničkih medžmua bi se, uvjetno rečeno, zajedno sa tezkirama, mogle okvalificirati kao preteča književne kritike kod Osmanlija. Ovim radom nastojat ćemo uočiti kakav je bio književni ukus u Bosni u 17. i 18. stoljeću, da li se taj ukus podudarao sa književnim kanonom, odnosno onim izborom pjesnika koji su na dvoru važili za najbolje, a na osnovu prisustva stihova Ahmeda Taliba Bošnjaka u nekoliko medžmua koje se danas čuvaju u Gazi Husrev-begovoj biblioteci i Orijentalnom institutu u Sarajevu. S obzirom na to da smo među ovim medžmuama pronašli dvije čiji su priređivači i sami bili pjesnici, situirat ćemo poziciju Ahmeda Taliba u plejadi brojnih pjesnika koji su stvarali diljem Carstva.

-------------------------------------------------------

Mecmū‘a as a source for the study of literary taste of an age: Ahmed Talib Bosnavi in manuscript collections of Sarajevo

Writing mecmū‘as as notebooks of miscellaneous content became a trend in the 16th century across the geographical zone in which the Ottoman Empire spread out. Each mecmū‘a, depending on the tastes and preferences of its compiler, is a unique, unequaled work. This is, among others, one of the major reasons why mecmū‘a is viewed as an important source for the study of different aspects of intellectual heritage of inhabitants of the Ottoman Empire. Poetic mecmū‘as are important source for the study of literary taste of a  certain age, and detailed studies could provide some interesting data. They could, so to speak, alongside tezkiras, qualify as forerunners of literary criticism among the Ottomans. Guided by this idea, in this paper we will try to spot what literary taste was like in Bosnia in the 17th and 18th centuries, whether that taste coincided with the literary canon, or those who were poet laureates and considered the best. This article is based on the presence of verses by Ahmed Talib Bosnavi in several mecmū‘as which are kept in the Gazi Husrev Bey Library and the Oriental Institute in Sarajevo. Given the fact that we have found two mecmū‘as whose editors were poets themselves, we will analyse the position of Ahmed Talib in the constellation of the many poets who created them all over the Empire.

Ključne riječi

Ahmed Talib Bošnjak; medžmue; književna kritika; književni ukus; kanon; Ahmed Talib Bosnavi; mecmū‘as; literary criticism;literary taste; canon

Full Text:

PDF

Refbacks

  • There are currently no refbacks.