Demografska kretanja u selima srednjodalmatinskog zaleđa u 16. i početkom 17. stoljeća

Kornelija Jurin Starčević

Sažetak

Šesnaesto stoljeće razdoblje je u kojem srednjodalmatinsko zaleđe doživljava najveće i po značaju najdalekosežnije demografske promjene. Na osnovu podataka koje nam pružaju najraniji osmanski popisi, zaključuje se da je srednjodalmatinsko područje tijekom osmanske strategije osvajanjab znatno demografski opustjelo, ali je kontinuiteta u naseljenosti ipak bilo više negoli su to historiografska istraživanja do sada uspjela otkriti na temelju fragmentarnih podataka zapadnih vrela. Također je dokazano da su na samom početku uspostave osmanske vlasti bili vrlo česti slučajevi povratka starosjedilačkog stanovništva iz predosmanskog razdoblja, kao i slučajevi reverzibilnih migracija većih skupina stanovništva iz područja pod mletačkom, odnosno habsburškom kontrolom. Proces repopulacije najranije je započeo na biokovsko-neretvanskom području, a potom na ostalim dijelovim asrednjodalmatinskog zaleđa. Procesi repopulacije i rekolonizacije prate se na temelju promjena u kretanjima lokaliteta označenih kao mezre i kao sela tijekom 16. i početkom 17. stoljeća, odnosno na temelju kretanja broja fiskalnih jedinica označenih kao kuće (hane). Na taj način predodžba o naseljenosti promatranog područja, kao i o prisutnosti muslimanskog ruralnog stanovništva postaje puno jasnija. Ispitujući obrasce naseljenosti, istraživanje je pokazalo da je ruralni pejzaž srednjodalmatinskog zaleđa u 16. i početkom 17. stoljeća obilježavala disperzna naseljenost, kao i tendencija okupljanja stanovnikau malim, raštrkanim zaseocima, s manje od desetak kuća. Kompaktnija je naseljenost jedino zabilježena u krškim poljima i u dolinskim proširenjima Cetine, gornjeg toka Čikole i Krke, na Vrgoračkom području te na sjevernom dijelu Makarskog priobalja.

Nadalje, u razdoblju između 1520. i 1550. godine osobito se intenzivira rekolonizacija sela, i to imigracijom uglavnom pravoslavnog vlaškog pučanstva iz dubljih dijelova Hercegovačkog sandžaka. Kao sela rekolonizirana potpuno novim pučanstvom zasigurno možemo izdvojiti ona kojima su u popisima zabilježena dvai mena, staro i novo koje su nadjenuli doseljenici. Iako su mnogi migracijski pokreti bili poticani od strane osmanskih vlasti zbog vojno-sigurnosnih i ekonomskih razloga, jedan dio se svakako može tumačiti velikom pokretljivošću vlaške populacije u stalnoj potrazi za povoljnijim uvjetima unutar timarsko-spahijskog i poreznog sustava. Pri tome se etapno naseljavanje sjevernodalmatinskog zaleđa bunjevačkim pučanstvom iz srednjodalmatinskih nahija može objasniti kao preseljavanja prema selima carskog hasa.

Nakon ovdje provedenog istraživanja možemo zaključiti da je veći dio šesnaestog stoljeća predstavljao pokušaj osmanskih vlasti da demografski obnove i revitaliziraju depopulirani prostor. No, već krajem 16., a osobito početkom 17. stoljeća postaju sve učestalije migracije poluvojnih seljačko-stočarskih skupina vlaškog stanovništva na mletački odnosno habsburški teritorij, što dovodi do narušavanja uspostavljene demografske ravnoteže.

------------------------------------------------------------------

Demographic movements in the villages of the hinterland of Middle Dalmatia in the 16th and at the beginning of the 17th century

In the 16th Century the hinterland of the Middle Dalmatia had experienced very huge and important demographic changes. In the period of Ottoman invasion, according to data from the earliest Ottoman tax registeres, the area had become quite depopulated. But also, there was much more continuity in rural settlements than the historical researches, based on fragmentary findings from western sources, could revealed it. Returnings of the earlier native population from the pre-Ottoman period was quite often at the begining of the Ottoman rule. The same was the case with the reversal migrations of larger groups of returners from the Habsburgs or Venetian territories. The process of repopulation first started in the area around Biokovo and Neretva, and then in the other parts of the hinterland of the Middle Dalmatia. The processes of recolonization and repopulation were revealed by following enlargement of numbers of settlements called karye and by following changes in numbers of the Ottoman fiscal units called hane, in the Ottoman surveys thrue the 16th century. This research has shown that the rural landscape was characterized by disperse rural settlements. Also, the population had tendency of living in the small villages, with less than ten houses. Compact rural settlements were recorded only in afew area near the rivers Krka, Cetinaand Čikola, and also on Makarska coast.

Further, between 1520 and 1550 vacant villages were revitalized by intensive imigrations of pastoral Ortodox Vlach groups from the sancak of Hercegovina. The villages colonised by completely new population are probably those which had two names in the Ottoman tax registeres: one from the previous settlers and second from the newsettlers. Although, the Ottoman authorities initiated this migrations for military – defensive and economic reasons, some of this movements could be explained by great mobility of the Vlach groups in the eternal search for abetter position in the Ottoman timar and tax system. That could be the case with Bunjevci.

Detailed investigations has shown that the most part of the 16th Century represented a try of Ottoman authorities to repopulate and revive depopulated region. But, at the end of the 16th Century and especially at the begining of the 17th Century large migrations of the Vlachs groups on the Venetion teritory disrupted the demographic balans.

Full Text:

PDF

Refbacks

  • There are currently no refbacks.