O sudbini ratnih zarobljenika u Sarajevu u XVI stoljeću

Sažetak

Dolaskom Osmanlija na Balkan gradovi na tom području doživjeli su znatne promjene. Njihova osobenost bilo je brojno stanovništvo, pretežno muslimansko, monumentalne islamske građevine i čaršija sa raznovrsnim zanatima.

Broj stanovnika tokom XVI stoljeća u gradovima stalno je rastao a njegov vjerski sastav se mijenjao u korist muslimana. Tome je doprinijelo masovno prelaženje na islam domaćeg stanovništva kao i metod preseljavanja i kolonizacije. U Sarajevu, na primjer, od sredine XV stoljeća, kada je Isa-beg Ishaković podizanjem svojih zadužbina započeo urbano formiranje toga grada, većina stanovništva bili su hrišćani, dok su krajem XVI stoljeća većinu stanovništva istog grada činili muslimani. Od 5.535 kuća, koliko je tada imalo Sarajevo, muslimanskih je bilo 4.382, hrišćanskih 140 i 3 kuće Jevreja. Stanovništvo Sarajeva je "bilo uglavnom domaće autohtono koje se naseljavalo iz okoline grada i susjednih sandžaka, te iz nekih istočnih provincija Osmanskog Carstva. Popisi Sarajeva iz XVI stoljeća pokazuju da je među tim stanovništvom bio i znatan broj robova, većinom oslobođenih porijeklom iz Hrvatske, Mađarske i Slovenije.

U ovom radu govori se o sudbini tih zarobljenika koji su dospijevali u Sarajevo. Jedan dio njih završavao je na trgovima robljem, drugi su se razmjenom ratnih zarobljenika ili bježanjem vraćali u svoj zavičaj, dok je najveći broj ostajao u Sarajevu gdje su, prelazeći na islam, bili oslobađani i postajati ravnopravni građani uklapajući se u bosanski ambijent.