Odraz društvenog i kulturnog života osmanlija u prazničnim kasidama

Melinda Botalić

Sažetak

Korijeni kaside sežu u predislamsku arapsku književnost, dok je u osmansku tursku književnost kasida stigla preko perzijske književnosti. Kaside su pjesme koje su se pjevale sa određenim ciljem, što bi značilo da se autor pjesmom želio dodvoriti onome kome je posvetio pjesmu, te je zauzvrat tražio neko namještenje ili neki drugi vid pomoći. Dio o kojem će se detaljnije govoriti u ovom radu nosi naziv nesîb odnosno teşbîb, a ujedno predstavlja uvodni dio kaside i sastoji se od petnaest do dvadeset bejtova. Važnost ovog dijela kaside je, osim u estetskom smislu, i u tome što su, upravo, zahvaljujući ovom poglavlju, kaside dobivale imena. Bajramske prigodnice odnosno îdiyye pisane su u čast čestitanja nadolazećeg Bajrama sultanu ili nekoj drugoj važnoj ličnosti, odnosno državniku. Budući da je Bajram, u narodu, sinonim za sreću i lijepo raspoloženje, pjesnici osmanske književnosti su ovaj muslimanski blagdan opjevali na razne načine, koristeći se različitim metaforama i aluzijama, veličajući pri tom, ne samo ovaj praznik već i osobu kojoj je kasida posvećena. Izuzev primjera bejtova pojedinih pjesnika osmanske književnosti, i nastojanja da se prikaže slika ondašnjeg društvenog i kulturnog života u njihovim pjesmama, također su, usporedbe radi, prikazani običaji vezani za dočeke Bajrama u Bosni i Hercegovini, i to u periodu nakon povlačenja Osmanlija sa ovih prostora.

-----------------------------------------------------

A reflection of social and cultural life of the Ottomans in holiday qasida poems

Qasida poems originated in pre-Islamic Arab literature, and were introduced to Ottoman Turkish literature through the Persian literature. Qasidas are poems written with a specific intention, the poet wrote in praise of a nobleman as a sign of petition, asking for an employment or some other form of assistance in return. The term that will be elaborated detailly in this paper is nasib or teşbîb, the opening of qasida which consists of fifteen to twenty beits. The importance of this part, aside to it’s aesthetic side, is that qasida poems were named after it. Eid qasidas, îdiyye, were written in honor of Eid congratulations dedicated to the Sultan, important noblemen, or other officials. Since people think of Eid as a synonym of happiness and good mood, Ottoman poets used various ways to write holiday qasidas, often using different metaphors and allusions, praising not just the Eid, but also the person to whom the poem is dedicated. In this paper, alongside of beits of some Ottoman poets and attempt to illustrate social and cultural life with their qasidas, customs related to celebrating the Eid in Bosnia and Herzegovina, in the period after the withdrawal of the Ottomans from this region, will be also presented for comparison.

Ključne riječi

praznične kaside; îdiyye; Bajram; Osmanlije; osmanska književnost; holiday qasidas; îdiyye; eid; Ottomans; Ottoman literature

Full Text:

PDF

Refbacks

  • There are currently no refbacks.