Ovu kaplju bezvrijednu draguljem svoga mora učini: autoreferencijalnost u kasidama Ahmeda Taliba Bošnjaka

Madžida Mašić

Sažetak

Rad ima za cilj predstaviti dvije kaside iz pjesničkog opusa malo znanog divanskog pjesnika 17. stoljeća iz Bosne, Ahmeda Taliba Bošnjaka. U prvom dijelu rada predstavit ćemo dvije kaside Ahmeda Taliba Bošnjaka, kao pjesme upućene najvišim zvaničnicima Osmanskog carstva a u kontekstu kaside kao pjesme napisanoj s određenim ciljem, najčešće priskrbljivanja određene novčane ili druge vrste materijalne naknade, o odnosu autoriteta, konkretno sultana prema takvom činu obraćanja pjesnika, te instituciji mecenata kod Osmanlija. Budući da se razdoblje klasične osmanske književnosti smatra izrazito konvencionalnim, baš kao i evropska književnost u Srednjem vijeku, kratko ćemo se osvrnuti na topos neizrecivosti i topos nadmašivanja. U ovom dijelu rada ponudit ćemo transliteraciju i integralni prijevod Talibovih kasida. U drugom dijelu rada ove ćemo dvije kaside analizirati s aspekta autoreferencijalnosti, kao postupka kojim autor u svome govoru referira na sebe. U kasidama smo naišli na izvjestan broj stihova u kojima Talib govori o svojoj poetici i načinu njezina recipiranja.

-------------------------------------------------

Make this invaluable drop a gem of your sea: autoreferentiality in qasidas of Ahmed Talib Bosnevi

The aim of this work is to present the two qasidas that are part of the poetic work a little known 17th century Bosnian diwan poet, Ahmed Talib Bosnevi. In the first part of this work we will present two qasidas, as the poems written to the highest Ottoman officials, in the context of the qasida as a poem written with a specific goal, most often to obtain certain monetary or different material gain, and about the attitude of the sultan towards such an act of poet’s addressing, and the institution of the patronage in the Ottomans. Given that the period of the classical Ottoman literature is considered extremely conventional, just as the European Medieval literature, we will shortly address the inexpressibility topoi and the outdoing topoi. We will present the transliteration and the integral translation of Talib’s qasidas in this work. In the second part of this work we will analyze these two qasidas from the aspect of autoreferentiality, as a way in which the author refers to himself in his speech. We have found a certain number of verses in the qasidas where Talib speaks about his poetics and the way of its reception.

Ključne riječi

Ahmed Talib Bosnevi; divanska poezija 17. stoljeća; kasida; panegirička poezija; autoreferencijalnost;Ahmed Talib Bosnevi; 17th century diwan poetry; qasida; panegyric poetry; autoreferentiality

Full Text:

PDF

Refbacks

  • There are currently no refbacks.