„Onu suz ettirmek için bir zanaat vereim” - neka zapažanja o leksiku latiničnih tekstova na turskom jeziku -

Ekrem Čaušević

Sažetak

Autor se u članku s naslovom „Onu suz ettirmek itin bir zanaat vereim.“- Neka zapažanja o leksiku latiničnih tekstova na turskom jeziku osvrće na leksik tzv. bosanskog turskog jezika, odnosno idioma koji je u vrijeme Osmanlija korišten (i) na prostoru današnje Bosne i Hercegovine. Leksik tog idioma analiziran je na temelju latiničnih tekstova (rječnika i gramatika) na turskom jeziku iz 19. st., čiju su autori franjevački svećenici iz Bosne i Hercegovine. U tim tekstovima uočene su ove leksičke posebnosti: 1) često pomjeranje značenjskog polja općeosmanskih riječi [npr. riječ (h)ayvan koristi se i u značenju ,,konj“]; 2) „terminologiziranje“ turskih apelativa [npr. riječ nur u značenju „Božija zapovijed“]; 3) prekomjerno korištenje tuđica [vjerskih termina iz armenskog i grčkog jezika]; 4) uporaba riječi slavenskog porijekla, dijalektalizama, regionalizama i si., odnosno riječi čije je etimološko porijeklo teško odrediti. Jedna od njih je i „bosanski" glagol suz ~ süz ol- „šutjeti", suz ettir- „začepiti komu usta", koji nije zabilježen u rječnicima osmanskog/turskog jezika, odnosno meni dostupnim glosarima suvremenih zapadnorumelijskih dijalekata.

-----------------------------------------------------

"Onu suz ettirmek için bir zanaat vereim" (Some observations on the lexis of the texts in the Turkish language written in latin script)

In the article entitled "Onu suz ettirmek ićin bir zanaat vereim" - Some Observations on the Lexis of the Texts in the Turkish Language Written in Latin Script, the author observes the lexis of the so-called Bosnian Turkish language, i.e. of the idiom used in the Ottoman period (i) in the territory of the present day Bosnia and Herzegovina. The lexis of the idiom has been analysed on the basis of the texts written in Latin script (dictionaries and grammar books) in Turkish from the 19th century, whose authors were the Franciscan priests of Bosnia and Herzegovina. In these texts the following lexical features have been noted: 1) frequent shift of semantic field of general- Ottoman words [e.g. the word (h)ayvan is used to mean "horse"]; 2) "terming" the Turkish appelatives [e.g. the word nur meaning "God's order"]; 3) overuse of foreign words [religious terms from Armenian and Greek]; 4) the use of words of Slavic origin, dialect words, regional words, ete., i.e. of the words whose etymology is difficult to determine. One of them is the "Bosnian" verb suz ~ süz ol- "keep silent", suz ettir- "shut somebody up", which is not recorded in dictionaries of the Ottoman/Turkish language, i.e. in glossaries of modern west-Rumelian dialeets available to me.

Full Text:

PDF

Refbacks

  • There are currently no refbacks.